Kolumna – Jutro poslije

Ilustracija

Ilustracija

Ima li išta goreg nego ostati bez cigareta drugog dana Nove, izvući se ispod deke, istjerati van iz pidžame – tako je dobro ležati u toplom, slušajući kako napolju kiša jesenja rominja. Doduše, popila bih i kavu ali sam ostala bez mlijeka.
Izlazim na ulicu i nakon moje idile, dočekuje me sasvim drugačija slika. Kiša polako pada ali kad više nisi promatrač, već sudionik, nestaje sva romantika. 

Pretoplo je za ova doba godine, i nevoljko čak prihvaćam da ne mogu u šetnju bez dosadnog kišobrana no, tko zna hoće li mi se posrećiti da naiđem na otvorena vrata prvog dućana. Naravno da je zatvoren zbog inventure – promrsim u sebi tiho i uputim se do drugog, nespremna za nove potrage, i bilo kakve prekomjerne kišne avanture.

Sumrak se pretvorio u mrak, na ulici kiša, lokvice i ja – da smo barem sami – tada mi ne bi splasnula sva blagdanska čarolija. Sve te lampice, ta rasvjeta koja je budila radost i osjećaj raskoši u nama, sad u praznim ulicama na kiši svijetli poput raskošne žene koja je provela ludu, pijanu noć i jutrom žuri, raskuštrana i s podočnjacima kući – otužna slika – još sinoć je bila dama.

Kupila sam mlijeko i cigarete. Odmakla sam daleko od stana. Autobusi prolaze u suprotnom smjeru; u mom još dugo niti jedan neće proći. Noge su mi mokre. Gledala sam lampice, poput djeteta. Moja je bila svaka lokvica – otkrivam kvalitetu svojih cipela.

Odbacujem opušak i vraćam se istim putem kući.

Autor: Ja Sam

 

Print Friendly, PDF & Email

Komentari

komentar/a

Mozete preskociti ovo i ostaviti odgovor..

Komentiraj

Morate biti logirani za pisanje komentara.