Kolumna – Kuda ideš mladosti…

…..

Napomena: Tekst je napisan prošle godine, jedne NG ljetnje večeri, ali i dalje je aktualan pa ga želim opet podijeliti s vama.

Posljednji taktovi glazbe gube se u noći. Dva sata iza ponoći sve je gotovo. Nastaje gotovo čaroban mir nakon dobre glazbe i strašnih decibela sa zvučnika, a žamor ljudi koji odlaze gotovo da ne čujem. Posložio sam opremu, pozdravio se s ekipom i polako krećem domu svom…

Pomislih: valjda ću ostatak večeri provesti u miru, ali samo stotinjak metara dalje galama, urlanje, vika kao na stadionu. Igrača nema, barem ne onih u dresovima, a ni sudaca. Na nekom jadnom pojačalu koje trešti do daske deru se cajke, a pijani likovi ljuljaju se u svim smjerovima, galame jedni drugima na uho u pokušaju da nešto kažu iako sumnjam da ih ovi drugi razumiju. Mladi ljudi, dečki i cure. Okrenuh glavu i odlazim…

Pomislih, kakva je to generacija mladih ljudi koji već sada piju kao stare lokmare i alkosi, kakva im je uopće perspektiva kad je posao u pitanju, obitelj, itd. ali samo pedesetak metara dalje ista slika. Gradska tržnica puna kao irski pub. Nigdje mjesta na stolovima. Mladi vise po rubovima stolova, a većina njih drži bocu u ruci, vino, pivo, bambus. Glazba trešti s mobitela, opet cajke i buba mare, a neki od njih toliko glasno govore kao da im je sugovornik na drugom brdu. Razmišljam o danima, srijeda i subota, kada ljudi donose svoje proizvode i stavljaju ih na te iste stolove koji nisu oprani tko zna od kada… Strašno.

Nove generacije mladih alkoholičara iz dana u dan popunjavaju strašnu brojku statistike. Ljudi koji osim što se nalijevaju alkoholom postaju i razbijači gradske imovine koja je vlasništvo svih nas, a zakon ih štiti k’o ličke medvjede. Probajte takvome opaliti pljusku i zabraniti izlazak. Ne čudim se ja novonastaloj situaciji jer je jasno da se djeca ponašaju kao i roditelji, kućni odgoj, ili bolje rečeno nema kućnog odgoja. Nakon ovoga rata vlast je proizvela na stotine tisuća lažnih branitelja i ostalih penzića stvarajući tako glasačku mašineriju, a rezultat svega su i generacije djece koje dolaze s motom: zašto bilo što raditi kad se može i bez rada živjeti. Dovoljno je pogledati u šetnji gradom kakve automobile voze balavci koji nemaju ni jednog radnog dana upisanog u radnu knjižicu.

Odlazim dalje pokušavajući odagnati ružne slike i sve viđeno. Stigoh kući, tuširanje i veselim se onoj: oj krevete čudna sprav’o, kad opet … Školski stadion je postao novi poligon za skupljanje onih koji lutaju gradom, galame i piju, a za koje roditelji ne pitaju gdje su. Poprilično sam umoran, zatvorim prozor i nekako uspijevam zaspati.

Pet je sati u jutro, otvorim prozor kako bi u sobu ušao friški zrak, a ista ekipa i dalje galami na stadionu i razbija ispijene boce….

Ž. Idžotić/ www.novogradiscani.com

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Komentari

komentar/a

Možete upisati komentar, ili prenijeti sa vašeg site-a.

Komentiraj

Morate biti logirani za pisanje komentara.