Gljivarskim stazama novogradiškog kraja

Žuti kruh

Prošli oblaci, malo je kišilo, a Slavoniji se dogodila najgora varijanta; mršava kiša i debela zemlja. Da ne bi za gljivare izgledalo sve tako crno, pobrinuo se ŽUTI KRUH ili sumporasti žbunac, POLYPORUS SULPHUREUS Fries, svojom pojavom na vrbi kod Croatia osiguranja, što mi je dojavila već poznata gljivarica Nada.
Svaki žbun zasebno čini nekoliko klobuka koji rastu iz zajedničke osnove, jedan povrh drugog, tako da zajedno mogu imati do 50 cm širine i do 20 kg težine. Svaki za sebe izgleda kao lepeza, žuto narančaste ili limun žute boje, a kod starijih plodišta podstave se lako odvajaju od klobuka. Cjevčice su kratke, žute, s malim okruglastim rupicama iz kojih se izlučuje žućkasta vodena tekućina.
Meso je također žuto, sočno, kasnije suho, tvrdo i lomljivo, kiselkasto gorkastog okusa i gljivljeg mirisa.
Raste ljeti i u jesen na listopadnom drveću, osobito na voćkama i vrbi.
Jestiv je dok je mlad, a u Osijeku ga na tržnici prodaju  kao delikatesu. Narezan na ploške se prokuha u slanoj vodi i zatim poha. Može se služiti kao dodatak mljevenom mesu za razne pripravke.
Žuti kruh spada u parazite, jer raste na živim stablima dok ih potpuno ne iscrpi, što se vidi i na primjeru vrbe u našem gradu.

Stjepan Pintarić/ www.gradski-radio.hr

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Komentari

komentar/a

Mozete preskociti ovo i ostaviti odgovor..

Komentiraj

Morate biti logirani za pisanje komentara.