Gljivarskim stazama novogradiškog kraja

Sunčanica

Konačno nešto kiše i u našem kraju, najprije stidljivo umivanje Psunja i Posavine, da bi konačno okupala i cijeli kraj. Čitav niz pečurki i da ne nabrajam ostale vrste, najavili su, nadam se, bogatu gljivarsku jesen. Sreća je što navedene vrste rastu po livadama i voćnjacima, jer kako je najavljeno za šumu će nam trebati posebne, ne baš jeftine ulaznice. Ko’ za Mamićev Dinamo. Iako se u Posavini već pojavio i vrganj, prvo smo se obradovali SUNČANICI, MACROLEPTIDA PROCERA. Klobuk joj je širok 10 -30 cm, u mladosti okrugao ili jajolik, na kraju otvoren i na obodu čehav, u centru je vidljivo ispupčen, sivo smeđe boje i pustenasto vitast s velikim ljuskama,dok je ispupčenje tamno smeđe i tvrdo.

Listići su gusti, bijeli, mekani i odmaknuti od stručka. Stručak je visok 20 -40 cm, vitak, cilindričan, vlaknast i šupalj, tvrd, a na dnu gomoljasto zadebljan, smeđe išaran te nosi prsten koji je pomičan. Meso klobuka je bijelo, mekano i nepromjenjivo, a na ispupčenju tvrdo i vlaknasto, dok je meso stručka tvrdo. Ugodnog je mirisa i okusa na lješnjake. Raste ljeti i u jesen po svim šumama.

Sunčanica je jestiva gljiva izvrsne kakvoće. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast. Najbolja je pohana, a mlade, još zatvorene gljive dobre su i pirjane u kombinaciji s ostalim vrstama.

Nevješti sakupljači mogu je zamijeniti s otrovnom Panterovom muharom koja nema pomičan prsten po stručku. Stoga oprez!

Piše: Stjepan Pintarić

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Komentari

komentar/a

Mozete preskociti ovo i ostaviti odgovor..

Komentiraj

Morate biti logirani za pisanje komentara.