Gljivarskim stazama novogradiškog kraja

 

Zelena vitezovka

Konačno prava jesen. Sitno sipi kiša, a tepih otpalog lišća skriva tek izrasla plodna tijela Trubača, Sivki, Martinčica i čitavog niza gljiva koje rastu u ovo doba godine. Upravo je Sandra donijela buket prekrasnih Bukovača; izrasle na orahovom panju u njenom vrtu, a u šumi Vitezovke plijene pažnju raznolikošću.
Čitav niz godina na istim, mahovinom obraslim padinama Psunja ubirem ZELENKASTU VITEZOVKU, Tricholoma Flavovirens (Pers.exFr.) Lund.
*Klobuk je širine 5-12 cm, najprije zvonolik, zatim otvoren, valovita ruba i tupo ispupčen, prilično mesnat, najčešće sumporasto smeđe boje, ali se pojavljuje i kao žuto zelenkast ili crvenkasto zelen; kožica se lagano ljušti, na površini se pojavljuju vrlo tipične smeđe crvenkaste čehice.
Listići su prilično gusti, sumporasto žuti, slobodni ili prirasli sa zupcem, oštrica je valovita. Stručak je visok 3-8  cm; pun, valjkast, dno je nešto zadebljano, vlaknast, sumporasto žut ili tek pokatkad maslinasto smeđ. Meso je bijelo, ispod kožice klobuka žućkasto; bez mirisa i okusa.
Raste u jesen u manjim razbacanim skupinama ispod borova, ali može se pronaći i ispod drugog crnogoričnog drveća.
Jestiva, izvrsne kvalitete* (Podaci iz Enciklopedije gljiva dr. Romana Božca).
Kako godinama berem i konzumiram Zelenkastu vitezovku bez ikakvih posljedica, želio bih odagnati sumnje o njenoj jestivosti koje možemo pročitati na stranicama interneta. Kako bi odagnali svaku sumnju, proslijedit ću ovaj članak dr. Romanu Božcu, možda nas obraduje svojim odgovorom?!

Piše: Stjepan Pintarić

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Komentari

komentar/a

Mozete preskociti ovo i ostaviti odgovor..

Komentiraj

Morate biti logirani za pisanje komentara.